KONFERENCIJA ZA NOVINARE / Predstavljanje ocjenjivačkog suda 20. DHF-a ( Alemka Lisinki, Radislav Jovanov Gonzo, Ante Tomić)

ponedjeljak, 4. IV., 13 SATI, Klub SC

TRIBINA PRISJEĆANJA NA 1. DANE HRVATSKOG FILMA

utorak, 5. IV., 13. sati, Klub SC

Razgovor o tome kako si zašto pokrenuti Dani hrvatskog filma moderirat će Ivan Paić. Gosti tribine su neki od osnivača i pokretača manifestacije Dani hrvatskog filma, te dugogodišnji članovi organizacijskih sastava DHF-a: Jozo Čikeš, Ladislav Galeta, Ernest Gregl, Hrvoje Hribar, Boris B. Hrovat, Veljko Krulčić, Fahrudin Kulenović, Tomislav Kurelec, Mladen Martić, Enes Midžić, Veljko Mihalić, Zrinko Ogresta, Jurica Pavičić, Dragan Švaco, Hrvoje Turković, Bogdan Žižić, Vera Robić-Škarica, Branka Turkalj, … i drugi.

Zlatni OKTAVIJAN za životno djelo

srijeda, 6. IV., 16,30 sati, MM Centar

Nagrada HRVATSKOG DRUŠTVA FILMSKIH KRITIČARA

Dobitnik: VATROSLAV MIMICA

Projekcija Animiranih filmova V. Mimice i razgovor s autorom

Moderator: Ivan Ladislav Galeta

STRAŠILO (1957.)

SAMAC (1958.)

HAPPY END (1958.)

INSPEKTOR SE VRATIO KUĆI (1959.)

KOD FOTOGRAFA (1959.)

MALA KRONIKA (1962.)

Vatroslav Mimica (Omiš, 1923.), u zadnjih dvadesetak godina višestruko guran na marginu zbog neskrivenih svjetonazorskih i autorskih pozicija s kojih su njegovi filmovi nastajali, u zadnje vrijeme u novim pregledima hrvatske filmske povijesti opet potvrđuje svoje mjesto na vrhu hrvatske kinematografije te ove godine napokon dobiva Nagradu Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za životno djelo. Uz Waleriana Borowczyka jedan od rijetkih filmaša s važnim opusom i u animiranom i u igranom filmu, više je puta nazvan “najkompletnijim hrvatskim filmašem”: jednu njegovu veliku karijeru čini ona autora animiranih filmova koji su u samom vrhu prvog vala Zagrebačke škole crtanog filma (i kojima, za razliku od drugih pripadnika Škole, nije i animator ili crtač nego “samo” redatelj i scenarist), a drugu ona autora niza filmova koji čine sam vrh igranofilmskog i autorskog modernizma u hrvatskoj kinematografiji. Nakon dvaju ranih igranih filmova, U oluji (1952) i Jubilej gospodina Ikla (1955), žanrovski, stilistički i ideološki zanimljivih ostvarenja u ideologiziranom kontekstu “državne” jugoslavenske kinematografije i pionirskih godina hrvatskog filma, Mimica je ostvario svoj prvi modernistički ciklus, u animaciji, tretirajući modernističke svjetonazorske teme (alijenacija, smrt osjećaja, postvarenje i dehumanizacija čovjeka u prosperitetnom dobu tehnike) sukladno radikalno modernističkom, reduciranom animacijom (Samac, Inspektor se vratio kući, Mala kronika). Zatim je, do konca svoje aktivne režijske karijere – koja je nažalost došla daleko prerano, sad već davne 1981. godine – nanizao seriju kvalitativno ujednačenih igranih cjelovečernjih filmova kojima, potpomognut svojim radom u animaciji, drži tron kao najvažniji redatelj u povijesti hrvatske kinematografije, kojemu u dugometražnom filmu brojem filmova i njihovom ujednačenom estetskom kakvoćom konkuriraju jedino Branko Bauer i Antun Vrdoljak. Iste autorske i svjetonazorske opsesije nastavljaju se u Mimičinoj igranofilmskom modernističkom ciklusu, “trilogiji” Prometej s otoka Viševice (1964), Ponedjeljak ili utorak (1966) i Kaja ubit ću te! (1967) – poraz individue pred povijesnim žrvnjom, Holokaust kao kraj racionalizma i humanizma, suštinska nemogućnost ostvarivanja veza među ljudskim jedinkama – popraćene jednako modernističkim stilom: proustovskom organizacijom sjećanja, strujom svijesti, analeptičko-proleptičkom modernističkom narativnom strukturom, naglaskom na asocijativnom i poetskom izlaganju a redukcijom narativnoga. Kasniji filmovi vraćaju se klasičnijem narativnom izlaganju, ali koriste iskustva modernizma, dajući prednost poetskom i asocijativnom izlaganju pred narativnim, odnosno stanjima i ugođajima, a ne fabularnoj funkcionalnosti, zadržavajući jaku autorsku (samo)svijest, a produbljujući i zaokružujući pritom Mimičine autorske i tematske interese. Odnos prema prošlosti i povijesti koja određuje pojedinca te napose prema (ne)humanom u čovjeku propituje se tako u Događaju, poetskom filmu ugođaja prožetom fatalističkim osjećajem neizbježnosti zla (pamti se završni kadar koji prenosi na gledatelja metaforički osjećaj neumitne izgubljenosti u svijetu); Hranjenik se izravno bavi Holokaustom; film Seljačka buna i popratni maestralni TV serijal Anno domini 1573 prikazuje povijest kao kaos kontingencije kojim lutaju neimenovani statisti i marginalni likovi, tek stoka u klaonici povijesti koja čeka budući dan pravednog ustanka; Banović Strahinja prikazuje sraz srednjovjekovnih i patrijarhalnih svjetonazora s povijesnim usudima; Posljednji podvig diverzanta Oblaka politički je, postrevolucionarni film, možda i konačni Mimičin zahvat u svoj autorski svijet, kako stilski (fragmentirano izlaganje, dokumentaristička metoda, kamera iz ruke), tako i tematski, kao gorki film o razočaranju u stoljeće koje je vjerovalo u potencijal pojedinca da promijeni sebe i svijet oko sebe.

Tomislav Šakić

KAKO JE POČEO QUIZ NA MOM OTOKU -filmski kviz by Mario Kovač

srijeda, 6. IV., 20 sati, Klub SC

Sastavljen od tima prekaljenih kvizaša, kviz DHF-a će prigodno provjeriti vaše (ne)znanje o povijesti, zemljopisu, faktografiji i triviji domaćih pokretnih slika.

MARKET IDEJA

Četvrtak, 7. IV., 10-15 sati, polukružna dvorana Teatra &TD

U sklopu  20. Dana hrvatskog filma, po drugi puta se organizira  jednodnevni pitching forum - Market ideja, čiji je cilj potaknuti suradnju autora, tvoraca ideja i producenata, odnosno producentskih kuća. Na Market se mogu prijaviti režiseri/autori s idejom  audiovizualnog projekta bez ograničenja formata (igrani, dokumentarni, TV projekt…). Ideje bi bile prezentirane u vremenskom razdoblju od 8 minuta (uključujući vizualne materijale), nakon čega producenti imaju pravo 5-10 minuta postavljati pitanja. Nakon prezentacije, producenti bi imali mogućnost direktne komunikacije s autorima, njima potencijalno zanimljivih ideja.

KRV – KUĆNI REKLAMNI VIDEO

četvrtak, 7. IV., 20.30 sati, Klub SC

Dosta vam je dosadnih, napornih, seksističkih, zastarjelih i loše sinkroniziranih reklama koje vam prekidaju omiljeni program?! Snimite sami svoju reklamu!! Kultura promjene Studentskog centra ponovno je otvorila natječaj za KRV – Kućni Reklamni Video. Kao i uvijek, KRV stavlja ideju ispred kvalitete vašeg reklamnog videa, a snimati možete amaterskom kamerom, fotoaparatom, čak i mobitelom. Sve pristigle radove prikazat ćemo u sklopu 20. Dana hrvatskog filma. Žiri u sastavu Martina Andričević, Krešo Buden i Vedran Šuvar, odabrat će najbolje reklame i nagraditi ih krvavo dobrim nagradama.

SKATE POOL KINO – filmovi o skate kulturi i koncerti

petak i subota, 8. i 9. IV., 20 sati, Sretna kuća

Drugu godinu zaredom Skate pool kino održava svoj program u istočnom dijelu Studentskog centra, točnije ispred skate skulpture te u „Sretnoj kući“.

8. travnja / 20h / premijera filmova: Veridas pasaras, Winter edition, Moment, Recycle, Addiction, 5 day’s

21.30h /  koncert bendova : Passive aggressive(Zg), Benefit (Zg), XV Čeh(zg), Me as well (Karlovac), Mladina kina (Slo)

9. travnja / 22h / Drum`n`base slušaonica

In memoriam: MIROSLAV MIKULJAN (1943. – 2011.)

subota, 9. IV., 17. sati, MM Centar

Projekcija autorskih neprofesijskih filmova M. Mikuljana

01        Sava kod Zagreb 514; 1964, 7’52”

02        Ekvilibrij; 1964, 3’30”

03        Seisana; 1970, 3’04′

04        Rođendan stalagmita; 1970, 4’53”

05        Post sezona; 1970, 5’57”

06        Putnici Eldorado Expressa; 1970, 8’35”

07        Jesenice-Stuttgart itd…; 1970, 5′ 48”

08        Intermezzo; 1971, 10’01”

09        In continuo; 1971, 6’59”

10        Druga obala; 1972, 9’39”

11        Ljetni dan; 1974, 7′ 21”

12        Circulus; 1974, 6’52”

AUTORSKA PREDSEZONA MIROSLAVA MIKULJANA

Neprofesijski autorski opus Miroslava Mikuljana, ostvaren u njegovu matičnom Kinoklubu Zagreb prije studija montaže na današnjoj Akademiji dramske umjetnosti, još je jedan snažan argument za tvrdnju kako u povijesnim revalorizacijama hrvatske kinematografije kratkoga metra amatersku produkciju nipošto ne treba odvajati od profesionalne. Štoviše, pogledom na Mikuljanove neprofesijske filmove iz 1960-ih i 1970-ih godina, a snimio ih je ukupno devetnaest, dobit će se jasnija slika ne samo o njemu kao filmskom autoru nego i o korijenima nekih fenomena u hrvatskoj kinematografiji, nad kojima pravo prvog autorstva nepravedno, a katkada i bahato, svojataju profesionalci iz mainstrema.

To se ponajviše odnosi na nedovoljno poznati dokumentarni dio njegova neprofesijskog opusa, kojim su otvorene teme i društveno i filmski aktualne u doba Mikuljanove kinematografske inicijacije, kao što je primjerice veliki val iseljavanja stanovnika iz naših krajeva u Njemačku trbuhom za kruhom. Ta činjenica nije nimalo laskala tzv. socijalizmu s pretenzijama na status društvenog uređenja po mjeri svakoga, ali je privlačila dokumentariste, pa tako i Mikuljana, koji je snimio i prve hrvatske filmove o gastarbajterima. Filmovi govore o različitim fazama iseljeničkog procesa: Putnici Eldorado ekspresa (1970) o dugom i ponižavajućem čekanju u redu za vize pred veleposlanstvom SR Njemačke, a Jesenice–Stuttgart (1970) o kaotičnom ukrcavanju u dupkom pune specijalne vlakove, s tragikomičnim učincima. Ipak, filmovi su na neki način slični. Oba ustrajno, sa strane, promatraju zatečene prizore, ali ih na neki način i komentiraju – zvukom, odnosno glazbom – a tako postižu dojmljiv audio-vizualni kontrapunkt, koji osobito u drugom filmu, gdje ukrcaj prate instrukcije putnicima s kolodvorskog razglasa na njemačkom jeziku, mogu asocirati na neke druge velike transporte povezane s Njemačkom.

Premda je Mikuljan bio osobito dokumentaristički osjetljiv na društvene pojave, za njegove teme u toj ranoj fazi pobrinula se katkad i podivljala priroda, primjerice, u dokumentarcu Sava kod Zagreba 514 (1964), kojim je zabilježio posljedice poplave u Zagrebu i snalaženje Zagrepčana u vodenoj stihiji. No kada nije mogao pronaći izvanredne fenomene ili situacije iz prirode i društva, fokusirao bi se na rutinsko, svakodnevno, u kojem se uvijek nađe dovoljno znakovitih proturječja. Tako se u Drugoj obali (1972) svijet zatečen na ulici dijeli na dvije obale. Onu drugu, iz naslova, čine prosjaci šćućureni uz rubove ulica, s kojih promatraju ljude s prve, fizički tako bliske, ali statusno prilično daleke. Metoda promatranja primijenjena u ovom filmu prisutna je od klubaških početaka u Mikuljanovoj dokumentaristici. U fokusu Intermezza (1971) prolaznici su, točnije prolaznice, koje kamera hvata u srcu Zagreba, ženska tijela, uglavnom vrebana s leđa i postrance dok užurbano ili tek šetalački dokono prolaze kroz raštrkanu masu ljudi na Trgu bana Jelačića i u okolnim ulicama. Reklo bi se da je Mikuljan, usredotočen na noge obnažene imperativnom mini-mode, ovdje tipičan muški voajer s nečistim mislima. No, Post sezona (1970) blago će nas korigirati: ovdje su modeli vremešnije i korpulentnije kupačice na gradskom kupalištu, manje ugodni prizori, pa se s pravom pitamo nije li naslovom Post sezona autor (ironično) aludirao na prohujalu sezonu mladosti i potrošnost svega tjelesnog.

Ima, dakako, u toj zaokupljenosti tijelom (pa i nabildanim muškim, već od Ekvilibrija iz 1964) i nečeg prispodobivog vremenu u kojem se Mikuljan počeo baviti filmom. Kasne šezdesete, libertinske i radikalne, odjekuju u njegovim ranim eksperimentalnim radovima ne samo s tonske vrpce s tada popularnim glazbenim brojevima, nego i u oslobođenosti tijela te psihodeličnoj zaokupljenosti golotinjom. Ipak, zanimljivije je kada Mikuljan, i inače sklon redukciji, pretvara taj tjelesni, figurativni znak u apstraktni grafički zapis, kao primjerice u Seisani (1970), nego kada ga preuzima doslovce, makar i kao element u slikovnoj koreografiji (In continuo, 1971).

Mladi, eksperimentalno raspoloženi Mikuljan znao je biti i alegorično subverzivan, najdomišljatije u Rođendanu stalagmita (1970), svojevrsnu zazivanju individualizma, zatomljena u to doba, a ovdje simbolizirana osamljenom figurom čovjeka koji se razlikuje od ulične gomile po tome što jedini hoda prema naprijed, dok se svi drugi kreću natraške. Ta osamljena, otuđena pozicija tematizirana je na neki način i u njegovim slabije artikuliranim, ali začudnim igranim filmovima iz amaterske faze (pr. Nadgradnja, 1965; Arijadna, 1970), bivajući i tada, slikom i svjedokom (duha) vremena. Sve je to bila korisna i istraživačka predigra za ulazak u profesionalne vode već početkom 1970-ih godina, kada se naslućivalo da će u Mikuljanovu kasnijem opusu dokumentaristički porivi prevladati nad fikcionalnim i učiniti ga respektabilnim dokumentaristom.

Diana Nenadić

KRITIČNI DANI – radionica filmske kritike

4. – 9. IV., vrijeme i mjesto u dogovoru s voditeljima radionice

Za vrijeme ovogodišnjih 20. Dana hrvatskog filma od 04. do 09.-og travnja, u suradnji s Hrvatskim filmskim ljetopisom organiziramo drugu radionicu filmske kritike pod nazivom „Kritični dani“. Kroz niz predavanja, polaznici će se upoznati s osnovnim postulatima filmske kritike. Uz teorijska predavanja, radionica će sadržavati i praktični rad gledanja festivalskih projekcija, analize filmova te pisanja kratkih tekstova. Najbolji završni rad, esej o jednom od odabranih filmova na Danima bit će objavljen u Hrvatskom filmskom ljetopisu.

13. MARATON KRATKOG FILMA

od 4. do 9. travnja, SC sve po svuda

subota, IV., završna projekcija, MM centar/Kino SC

Ovo je projekt suradnje!  Ovo nije radionica na kojoj će profesionalci amaterima pokazivati kako se to radi, već radionica u kojoj će sudionici jedni drugima pomagati svojim znanjem kakvo god ono bilo. Pet dana se malim digitalnim kamerama snimaju i montiraju kratki filmovi (max. 7 minuta) na razne teme, a sudionici izmjenjuju iskustva. Potrebno je snimiti što više filmova u što kraće vrijeme. Ekipe snimaju digitalnim kamerama (bez obzira na tehničku kvalitetu) i montiraju filmove u prostoru SC-a ili u svojim domovima. Start će biti označen 4. travnja u dvorištu SC-a, s početkom u 19 sati, pucnjem iz  pištolja te trčanjem sudionika s početne pozicije na prvi set. Kraj će biti označen 9. travnja, utrčavanjem na cilj s gotovim materijalom u ruci gdje vas očekuje svečana projekcija i dodjela nagrada.

KUTAK ZA TRENUTAK

4. – 9. IV. , prostor SC-a

Za dvadesetu godišnjicu hrvatskih filmskih Dana izdvojili smo neke od nagrađenih filmova iz kategorije animiranog i eksperimentalnog filma koji će se svakodnevno moći pogledati u prostorima SC-a. Uz, nagradama potvrđenu, kvalitetu filmova, povezuje ih i iznimna senzibilnost vizualnog izraza koja postaje jednim od glavnih zajedničkih sredstava za postizanje različitih ciljeva. Ana Hušman u izuzetno dorađenim kadrovima nenasilno dekonstruira proces nastanka filma i kroz priču o (zaboravljenim) manirima odmotava slojeve složenih problema društvenih odnosa. Kritički osvrt inspiriran Levijatanom Thomasa Hobbesa ponudio je Simon Bogojević Nartah svojim filmom rađenim tehnikom 3D i stop animacije koja se u kvaliteti produkcije ne razlikuje od najboljih svjetskih ostvarenja. Kratki film Gorana Škofića u kojem lutke preuzimaju tešku ulogu žrtve nepoznatog počinitelja nastavlja niz društveno osvještenih tema. Niz se prekida snovima Marka Meštrovića, karakterističnog rukopisa i brzih (i dosjetljivih) promjena kadrova, koje je prošetao urbanim prostorom Zagreba. Sneno se u rukama Zdenka Bašića pretvara u bajkovito, neopipljivo, onostrano,… Stoga vas pozivamo da se u animirano-eksperimentalnom kutku 20. DHF-a prepustite pričama naših autora.

HOMMAGE TOMISLAVU GOTOVCU

4. – 9. IV. , prostor SC-a

Program posvećen Tomislavu Gotovcu, bez kojeg hrvatski film ne bi bio isti…Koje su veze Dana hrvatskog filma s Tomislavom Gotovcem? Brojne i neraskidive, a mali niz novijih ostvarenja, njegovih, o njemu i s njim, možete pogledati u prostorima Kluba SC za vrijeme trajanja 20. DHF-a.

FILMOVI

OD JUTRA DO MRAKA / Dražen Žarković , 2005. | 26’ | dokumentarni

NOVEMBAR / Boris Greiner;  2009. | 8’ | eksperimentalni

Cesar Frank – Wolf Vostell /Antonio Lauer,Tomislav Gotovac, 2005.                       19’08”| dokumentarni

DEAD MAN WALKING / Antonio Lauer, Tomislav Gotovac, 2003. | 50′ dokumentarni

GLEN MILLER 2000. / Antonio Lauer, Tomislav Gotovac, 2001. | 14′ | eksperimentalni

KULTURÁLIS LABOR

4. – 9., IV., SC – sve po svuda

Iz Pečuha nam (ponovno) dolazi grupa kreativaca koji „oblače“ građevine, ceste, mjesta, prostor u najčudnije boje i motive koje ste ikad vidjeli. Nakon uspješno „presvučenih“ paviljona (talijanskog i francuskog)  na 7. Velesajmu kulture, njihov novi zadatak je – FILM!  Zato, ako niste, dođite i doživite svjetlosne instalacije ovih putujućih umjetnika.

„Uvijek slikamo po površinama ovisno o mjestu, prostoru i atmosferi. Nikad ne stvaramo istu sliku dvaput, a naši radovi donose određenu količinu poniznosti i organski pristup slikanja prostora. Proces može trajati danima – biramo između stotina rukom oslikanih radova, tehnički ih usklađujemo te po potrebi doslikavamo “