DANILO ŠERBEDŽIJA – igrani filmovi

Danilo Šerbedžija rođen je 1971. u Zagrebu. Diplomirao je filozofiju i grčki jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a magistrirao na “Ohio University, School of Film” (SAD) u klasi Rajka Grlića, s filmom Mušule u vinu. Redatelj je cjelovečernjeg igranog filma “72 dana”, preko 150 epizoda dramskog serijala “Luda kuća”, te velikog broja kratkih igranih filmova, dokumentarnih, glazbenih spotova i reklama. Osim kao redatelj radi i kao scenarist, te asistent režije i produkcije na domaćim i inozemnim projektima. Za svoje filmove dobitnik je velikog broja nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu među kojima se posebno ističu nagrada publike “Zlatna vrata” na 57. Pula film festivalu za film “72 dana”, nagrada filmskih kritičara Oktavijan za najbolji kratki igrani film 2003. godine za “Mušule u vinu”, te nagrada za najbolji kratki dokumentarni film na “29th Athens International Film  and Video Festival” (SAD) za film “Berto iz Jakovci”. Danas živi i radi u Zagrebu. Izbor iz filmografije: “Sedamdeset i dva dana” (igrani, 2010.), “Luda kuća” (humoristična serija 2006./09.), “Kralj Lear-Povratak” (dokumentarni, 2004.), “Berto iz Jakovci” (dokumentarni, 2002.), “Mušule u Vinu” (kratki igrani, 2002.), “The Penalty” (kratki igrani 2001.), “The Federalization of Attica” (kratki igrani, 2000.).

Šerbedžija o selekciji:

Biti selektor nekog festivala je stvarno grozna stvar. Ne vjerujem da ću skoro opet prihvatiti ovakav posao i odgovornost. Nakon što sam par puta pregledao 60-tak filmova, došao sam do jedne brojke od sedamnaest filmova.  Zašto tih sedamnaest? Glavni kriterij mi je bio moj subjektivni osjećaj. Najbitnije mi je bilo koliko me je određeni film dotaknuo, zainteresirao, uznemirio…  Prepoznati redateljev rukopis je nešto što sam tražio u svakome od njih. Bilo je par filmova koji na žalost nisu ušli u konačan izbor iako su dosta kvalitetni, snimljeni bez greške, s dobrom glumom, ali me nisu dotaknuli. Drago mi je da su filmovi formom i sadržajem dosta različiti  iako, što je razumljivo, prevladavaju filmovi intimne prirode, problemi u braku, vezi, odnosu dvoje ljudi. Vjerojatno se ljudima ova kriza već toliko popela na glavu da nemaju više niti volje niti snage snimati o tome. Nadam se da će se onima koji budu gledali ove filmove svidjeti moj odabir.

 

TOMISLAV ČEGIR - dokumentarni filmovi

Rođen  je 1970. godine u Zagrebu. Diplomirao povijest i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Filmskom kritikom bavi se od 1994. godine, surađujući u periodičnom tisku, radijskim emisijama, filmskim tribinama i mjestimice televizijskim programima. Član žirija filmske kritike na ZAGREBDOXU 2008. godine. S Joškom Marušićem i Tomislavom Šakićem koautor knjige «Hrvatski filmski redatelji I.», objavljene krajem 2009. u izdanju HFS i HDFK. Dobitnik nagrade Vladimir Vuković za filmsku kritiki 2009. Hrvatskog društva filmskih kritičara. Zaposlen kao povjesničar u osnovnoj školi.

Čegir o selekciji:

Povelik tematski i stilski raspon dokumentarnog filma u pristigla 62 naslova obuhvaća krajnosti od povijesnog do suvremenog, osobnog ili obiteljskog do širih društvenih zajednica, ne zazirući pritom ni od opreka ruralnog i kulturno-umjetničkog, nacionalnog i manjinskog ili marginalnog pa sve do usmjerenosti lokalnom ili šire regionalnom, čak i kontinentalnom. Ne i začudo, redatelji su posezali od crno- bijelog minimalizma pa sve do raskošnih kolorita, trajanja dosezala od 1 do 91 minute, a bez poteškoća tvrdim da su gotovo sva ostvarenja poprilično zanimljiva i vrijedna šireg gledateljstva. Suženi izbor 16 naslova (u početnom ih je uvršteno 25) nužno predstavlja presjek prošlogodišnje i početka ovogodišnje dokumentarne produkcije. S obzirom na stvaralačke težnje, ali i na suvremene produkcijske smjernice, ne čudi naglasak srednjemetražnih naslova, određena količina kratkometražnih i dva upliva dugometražnih. Premda je svaki izbor podložan prigovorima, iskreno se nadam da sam odabrao sam vrh pristiglih radova, objektivan uvid u kvalitativne dosege ove iznimne filmske vrste. Gledateljstvo će zasigurno ustanoviti je li odabir, možda, iznjedrio i kakvo dragocjeno djelo, dokumentarni film dugotrajnije vrijednosti.

 

DARKO KREČ – animirani filmovi

Rođen je u Varaždinu, diplomirao na RNG fakultetu u Zagrebu. Profesionalno se bavi animacijom, stripom i ilustracijom od 1984. godine. Filmovi su mu prikazani na brojnim domaćim i svjetskim festivalima. Dobitnik je više nagrada i priznanja (ANIMAFEST – Zagreb, Beograd, …). Docent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i predaje Klasičnu animaciju na Odsjeku za animirani film i nove medije od osnutka, 1999. godine. Bio je umjetnički savjetnik za animirani film pri Ministarstvu kulture RH, tri mandata. Autorski filmovi: Duet, Ljesovi, Posljednji valcer u starom mlinu, Nivo 9 (s D. Međurečanom), Kućica u krošnji.

Kreč o selekciji:

Ove godine prijavljeno je na Dane hrvatskog filma ukupno 25 animiranih filmova tj. oko 170min autorske animacije. Jedna od karakteristika ovogodišnjih prispjelih radova je dužina trajanja filmova ( čak šest ih je dužih od deset minuta ). Sljedeća vrlo važna karakteristika je prijavljivanje sve više ženskih autora ( jedanaest ) što je u svakom slučaju odlično, a slaže se s činjenicom da se sve više studentica upisuje na studij animacije. U gore navedenim karakteristikama sve više se izjednačujemo sa stanjem u svjetskoj animaciji. A što je sa kvalitetom pristiglih radova ? Kvaliteta animiranih filmova također je na prilično visokom nivou – kako produkcijski ( i “mali” producenti su u stanju pratiti trendove u svjetskoj animiranoj produkciji ) , tako i tematski , iako je zamjetno da nema filmova za djecu, a i humor nije jača strana našim autorima ( nedostatak britke duhovitosti kakva je nekada bila karakteristična za autore Zagrebačke škole ). Samo devet odbijenih animiranih filmova, od kojih bi  bar dva do tri zasigurno pronašli mjesto u programu nekih prošlih Dana,  potvrđuju činjenicu da produkcija animiranih filmova pokazuje konstantnu kvalitetu – uostalom , brojne inozemne nagrade i sudjelovanja na najznačajnijim svjetskim festivalima dokaz su uspješnosti  naših autora. Na kraju iznenađuje mali broj prijavljenih studentskih filmova! Kako sam dobro upoznat sa studentskom produkcijom začuđuje nedostatak ambicija za sudjelovanjem na Danima hrvatskog filma ?

Uživajte u projekcijama !

 

DAMIR ČUČIĆ – eksperimentalni filmovi

Rođen je 1972. u Brežicama, Slovenija. Filmom se počeo baviti 1989. u Filmskoj autorskoj grupi Enthusia Planck iz Samobora. Tijekom proteklih dvadeset godina razvijao se na više područja u audio – vizualnim medijima, ponajprije kao filmski režiser. Režirao je oko dvadeset dokumentarnih filmova, dvanaest eksperimentalnih, dva kratka igrana, četiri epizode znanstvenog tv serijala. Dobitnik je sedamnaest domaćih i međunarodnih filmskih nagrada, filmovi su mu prikazani na oko 130 festivala u četrdeset zemalja na gotovo svim kontinentima i na programima više od petnaest europskih javnih televizija. Od 1995. zaposlen je kao montažer na HRT-u, specijalizirao se na području dokumentarnog filma, montirao više od 120 filmova i tv dokumentaraca. Radi i kao producent i izvršni producent u više od dvadeset kratkih filmova. Bavi se i filmskom edukacijom, održao više radionica za dokumentarni i eksperimentalni film. Osnivač je Mikrokina, lanca kina za prikazivanje kratkih filmova. Bio je član Izvršnog odbora Hrvatskog filmskog saveza. Posljednjih pet godina selektor je natjecateljskog programa Mediteran film festivala. Od 2007. povremeno izlaže fotograme iz radnih materijala eksperimentalnih filmova. Trenutno privodi kraju četverogodišnji projekt eksperimentalnih filmova Grozd.

Čučić o selekciji:

Od 32 prijavljena filma publika će imati prilike vidjeti njih 15 u dvije festivalske projekcije. Na prvi pogled je jasno da količina odabranih filmova odaje i revijski, a ne isključivo natjecateljski karakter mog izbora. Razlog tome je općenit revijski karakter DHF-a. Teško je za očekivati da se unutar jednogodišnje produkcije nalazi petnaest filmskih eksperimenata za koje će svatko u publici reći kako su maestralni. No eksperimentalni film zaslužuje biti viđen na svakoj domaćoj audiovizualnoj manifestaciji, jer su eksperimentatori kroz pedesetak godina sebi i Hrvatskoj kinematografiji izgradili velik međunarodni ugled. Na više razina se u našem eksperimentalnom filmu dogodio i događa se kontinuirani razvoj, na područjima edukacije, organizacije festivala, financiranja. Eksperimentalno je dosljedno pa desetljećima predstavlja zamašnjak hrvatskog kratkometražnog filma. Ovogodišnja selekcija prepuna je novih filmova prijašnjih dobitnika nagrade Oktavijan; Vlasta Žanić, Ana Hušman, Ivan Faktor, Goran Trbuljak, Zdravko Mustać. Ako njima pribrojimo izvanrednog Vedrana Šamanovića i troje davno afirmiranih kinoklubaških autora Željka Radivoja, Sanju Šamanović i Aleksandra Muhamerovića, ispada da sam pri selekciji imao ugodan posao. Tako je i bilo, jer su osim prokušanih autora pristigle i nove snage te strahovito pojačale konkurenciju. Ako ste mislili da su Ptičar i Sokolić ornitolozi oni će vas razuvjeriti uz veliku podršku mladih kolega Barića, Nježića, Dropuljića i Tomića. U nekoliko redova nabrojani su svi ovogodišnji autori, a u dvije festivalske projekcije stalo je toliko filmskih različitosti da to publika naprosto mora vidjeti. Domaća produkcija obiluje hibridnim formama, uostalom one su prvobitno i nastale unutar eksperimentalnog filma, a danas ih slave i dokumentarni i igrani. Hibridi nisu pitanje trenda, oni su očigledna budućnost i progres unutar filmske umjetnosti i drago mi je da unutar hrvatske produkcije ima toliko graničnih uradaka. Publika će tako moći vidjeti rubne dokumentarce, igrane, plesne, animirane i apstraktne filmove. Sud o njihovoj kvaliteti ostavljam individualnim ukusima, pri tome molim ne zaboravite kako je posebnost eksperimentalnog upravo to što do kraja rada na filmu ne znate hoće li eksperiment uopće uspjeti.

 

ILKO ČULIĆ -  glazbeni spotovi i namjenski filmovi

Glazbeni kritičar, novinar i radijski glazbeni urednik. Rođen je 1969. u Kotoru. Studirao je komparativnu književnost u Sarajevu. Od 1994. objavljuje recenzije, komentare i kolumne u Nedjeljnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu i Nacionalu, a posljednjih godina u Jutarnjem Listu i Globusu.

Čulić o selekciji:

Produkcija namjenskih filmova uvijek ovisi o specifičnim  potrebama i prohtjevima naručitelja. Oni određuju nezgodna pravila prema kojima je funkcionalnost filma važnija od potvrđivanja kreativnosti autora, ali zahtjevnijim naručiteljima se moraju priznati i zasluge za održavanje dostignutih standarda iz kojih proizlazi respektabilna vrijednost radova prijavljenih i odabranih za 20. DHF. To se nažalost ne može reći za pristigle glazbene spotove, premda se i među njima nalazi nekoliko ugodnih iznenađenja. Uz opasku da niti ove godine nisu prijavljeni svi očekivani radovi, s kojima bi slika mogla biti donekle drugačija,  uvid u recentnu produkciju spotova prije svega otkriva koliko je duboka kriza hrvatske glazbene industrije. Ranije uočeni problem maćehinskog odnosa nacionalne televizije prema domaćoj glazbi još uvijek nije riješen na zadovoljavajući način, no u međuvremenu su postavljene nove platforme za prikazivanje spotova poput regionalnog MTV kanala i sveprisutnog YouTubea. S njima je znatno olakšan izlazak u svijet talentiranim izvođačima koji razumiju globalne trendove, što su na impresivan način pokazali Stjepan Hauser & Luka Šulić,  ali nije zaustavljena višegodišnja erozija kvalitete hrvatskih glazbenih spotova. Prema podacima Instituta hrvatske glazbe pad prodaje domaćih nosača zvuka u 2010. godini iznosi  čak 46%., a jedna od  posljedica alarmantnog stanja u diskografiji je znatno smanjivanje troškova promocije koji se najviše lome na visokobudžetnim spotovima etabliranih izvođača. Mladim i neafirmiranim glazbenicima u takvoj raspodjeli sredstava ostaju samo mrvice, a njihov entuzijazam rijetko uspijeva biti dovoljan poticaj redateljskom nadahnuću.